Штампа

Mir Božji, Hristos se rodi !


 Podsećajući na reči poglavara Srpske pravoslavne crkve, Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Irineja da je "Božić praznik mira i ljubavi, praštanja i mirenja, sloge i jedinstva", učenici i radnici naše škole čestitaju Božić svima, koji ovaj veliki hrišćanski praznik slave po julijanskom kalendaru ; dan kada se slavi rođenje Hristovo, i kada je duh malog Isusa sveprisutan među ljudima, donoseći im mir i praštanje.

O ovom prazniku, podsetimo, otac srpske pismenosti, Vuk Karadžić, zapisao je: "Uoči Božića, pošto se badnjaci unesu u kuću i nalože na vatru, uzme domaćica slame i kvočući (a za njom deca pijučući) prostre po sobi, ili po kući, ako nema sobe. Poslije večere pjevaju i vesele se. Kad ujutru ustanu, najprije otide jedno te donese vode, ali ponese žita te pospe vodu (kao polazi je) kad k njoj dođe. Tom vodom umijesi česnicu i nalije ručak, te pristave. Ali prije nego sjednu za ručak, izbace po nekoliko puške (tako ujutro rano kad ustanu), pa se onda skupe svi oko sofre te se mole Bogu (držeći svako po jednu voštanu svijeću u rukama) i mirbožuju se, tj. Izljube se svi redom govoreći : Mir božji! Ristos se rodi, vaistinu se rodi, poklanjamo se Ristu i Ristovom rožanstvu. Otom domaćin pokupi sve one svijeće u jednu rukovet i usadi u žito, koje stoji na sofri u kakvoj karlici, ili u čanku (svakojako žito pomešano zajedno, u tom žitu stoje i kolači kojekaki), te onda malo pogore, pa ih ugase onim žitom. Ono žito posle daju žene kokošima da nose jaja. Kad počnu ručati, neki najpre okuse sira, neki pečenice, a neki (kao po Srijemu i po Bačkoj ) prije svega srču varenike, ali rakije mnogi ne piju prvi dan za vrućice. Oko pola ručka ustanu u slavu i lome kolač kakogod i o krsnom imenu, samo što nema koljiva. Na Božić se obično ruča s vreće (prostre se prazna vreća mjesto čaršava, ili po čaršavu), i sofra se ne diže (niti se kuća čisti) za tri dana. Prvi dan Božića niko nikom ne ide u kuću osim položajnika."

MIR BOŽJI, HRISTOS SE RODI – VAISTINU SE RODI !

D. K.